U Splitu sam na mini godišnjem odmoru (čitaj: na terapiji D vitaminom jer tako se kod oboljelih od MS-a zove sunčanje).
Upijam sunce i more koliko stignem i naravno izbjegavam vrućinu koliko u Dalmaciji vrućinu uopće možeš izbjeći. Odlazak na plažu nakon 10 ne dolazi u obzir pa je kupanje i uživanje u morskim radostima rezervirano od 8 ujutro do 10.30 te nakon 17 sati popodne. Sve ostalo, prema onome što čitam, bilo bi ravno ludilu.
Četvrtak i petak prošli tjedan bili su pakleni. Mislila sam da ću ispariti. Gori danju, gori noću. Kako sam ovdje kod rodice i njene obitelji, tako smo se u noćnim satima sretali po kući svi u nekim šetnjama netko po vodu, netko do kupatila, netko do zraka… Srećom nije dugo trajalo jer mislila sam da je moj godišnji gotov i da idem doma.
Doduše kasnije su mi pojasnili da ovo nikako ne bi bila dobra ideja jer je u Slavoniji gorilo 40 u hladu, a tamo nema vjetra niti mora da se rashladiš. Oni koji znaju puno više od mene o MS-u tvrde kako se tijekom ljetnih vrućina simptomi pojačavaju pa čak i vraćaju oni koje ste imali. Ovo nazivamo Uhthoffov sindrom po Wilhelmu Uhthoffu, koji je prvi opisao ovaj fenomen na primjeru bolesnika sa optičkim neuritisom. Kasnije su povezani kod MS-a i sa pojačanim umorom i boli, ali i povećanom potrebom za uriniranjem te padom koncentracije. Povećanje tjelesne temperature čak i ono najmanje od pola stupnja može na demijeliniziranim živcima privremeno uzrokovati probleme sa provođenjem signala.
Kretanje našim oštećenim živčanim vlaknima može biti značajno usporeno pa čak i u potpunosti blokirano, što uzrokuje probleme u zahvaćenim dijelovima tijela. Normalizacijom tjelesne temperature dolazi do povlačenja simptoma.
Mi normalizaciju možemo očekivati u jesen prema najavama meteorologa….užas….a ja tako volim sunce, more, ljeto, kupanje, plaže…. Na svojoj koži osjetila sam jedino da mi se vid mutio kada mi je bilo najvruće. Također prvi puta sam ove godine doživjela osjećaj da mi glava gori od vrućine i nikako se nisam mogla rashladiti. Postalo je sumnjivo da ipak kod mene to nije kao kod ostatka ekipe, kada sam ostala spavati doslovce ispod klima uređaja dok je svima u okolnim sobama već bilo ugodno meni je i dalje ključalo u glavi.
Nisam našla nikakvog načina ta tri dana da se rashladim i mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čak sam sa nostalgijom razmišljala o zimskim mjesecima koji mi inače baš i nisu omiljeno doba godine. Snijeg se činio kao rješenje svih problema. No o ovome ćemo u zimu jer onda pak kod mene dolazi problem vječno hladnih nogu.
Javite mi kako se vi nosite s vrućinom jer moramo zajedno doći do rješenja kako preživjeti ljetne vrućine. Možda mi se salo otopi pa ne moram na dijetu. Jedino tome se još mogu nadati. A mozak možda proključa pa i te lezije ispare…..
Do idući puta šaljem vam svima slanu morsku pusu iz Dalmacije!
p.s. ipak sam našla snage i još i trčala navečer uz Kaštelansku rivu
