Multipla skleroza je poremećaj pri kojem živci oka, mozga i kralježnične moždine gube komadiće mijelina.
Naziv multipla skleroza dolazi od mnogobrojnih područja ožiljkavanja (skleroza) koja predstavljaju mnoga područja demijelinizacije u živčanom sustavu. Mogući neurološki znakovi i simptomi multiple skleroze su tako različiti da liječnici pri pojavi prvih simptoma mogu ne pogoditi dijagnozu. Mada se vremenom bolest često pogoršava polako, zahvaćeni ljudi obično imaju razdoblja relativno dobrog zdravlja (remisije) koje se izmjenjuju s onesposobljujućim razbuktavanjima (egzacerbacije). Bolest ima oko 400.000 Amerikanaca, najvećim dijelom mladih odraslih ljudi.
Uzroci
Uzrok multiple skleroze je nepoznat, ali vjerojatno je tumačenje da virus ili neki nepoznati antigen na neki način potakne autoimuni proces obično rano u životu. Tada zbog nekog razloga tijelo stvara protutijela protiv vlastitog mijelina; protutijela izazivaju upalu i oštećenje mijelinske ovojnice.
Čini se da u multiploj sklerozi ima ulogu naslijeđe. Oko 5% ljudi s bolešću ima brata ili sestru koji su također zahvaćeni, a oko 15% ima bliskog rođaka s tom bolešću.
I okoliš ima ulogu; multipla skleroza se pojavljuje u 1 na 2.000 ljudi koji su proveli prvo desetljeće života u umjerenoj klimi, ali samo 1 na 10.000 ljudi rođenih u tropskoj klimi. Multipla skleroza se gotovo nikada ne javlja u ljudi koji žive blizu ekvatora. Čini se da je važnija klima u kojoj je osoba provela prvo desetljeće života nego ona u kojoj je provela kasnije godine.
Simptomi
Simptomi se općenito javljaju u ljudi između 20 i 40 godina; vjerojatnost obolijevanja je veća u žena nego u muškaraca. Demijelinizacija može nastati u bilo kojem dijelu mozga ili kralješnične moždine, a simptomi ovise o zahvaćenom području. Demijelinizacija na živčanim putovima koji nose signale mišićima uzrokuje probleme s pokretanjem (motorički simptomi), dok demijelinizacija u živčanim putovima koji prenose osjete u mozak uzrokuje smetnje u osjećanju (senzorički simptomi).
TABLICA 68-1
Česti simptomi multiple skleroze
| Osjetni simptomi (promjene osjeta) | Motorički simptomi (promjene mišićne funkcije) |
| Neosjetljivost | Slabost, nespretnost |
| Svrbež | Poteškoće pri hodanju ili održavanju ravnoteže |
| Drugi normalni osjeti (disestezije) | Tremor |
| Smetnje vida | Dvoslike |
| Poteškoće u postizanju orgazma, manjak osjeta u vagini, spolna impotencija u muškaraca | Problemi kontrole crijeva ili mokraćnog mjehura, zatvor stolice |
| Ukočenost, nestabilnost, neuobičajen umor | Omamljenost ili vrtoglavica |
Česti opći simptomi su svrbež, neosjetljivost ili drugi neobični osjećaji u rukama, nogama, trupu ili licu. Osoba može izgubiti snagu ili spretnost noge ili šake. Neki ljudi razviju simptome samo u očima i mogu dobiti dvoslike, djelomično sljepilo i bol u jednom oku, mutan ili zamagljen vid ili gubitak centralnog vida (optički neuritis). Rani simptomi mogu uključiti blage emocionalne ili intelektualne promjene. Ti nejasni pokazatelji demijelinizacije u mozgu katkada počinju davno prije nego se bolest prepozna.
Multipla skleroza ima različit i nepredvidljiv tok. U mnogih ljudi bolest počinje izoliranim simptomom nakon kojeg prolaze mjeseci i godine bez daljnjih simptoma. U drugih se simptomi pogoršavaju i unutar tjedana i mjeseci sve više proširuju. Simptome mogu pojačati vrlo toplo vrijeme, vruća kupka ili tuširanje ili čak povišena temperatura. Recidiv (razbuktavanje) bolesti može nastati spontano ili može biti potaknut infekcijom kao što je influenca. Kako recidivi postaju češći, onesposobljenost se pogoršava i može postati trajnom. Unatoč onesposobljenosti većina ljudi s multiplom sklerozom ima normalno trajanje života.
Dijagnoza
Liječnici razmatraju mogućnost multiple skleroze u mladih ljudi koji najednom razviju zamagljen vid, dvoslike ili motoričke i osjetne nenormalnosti u različitim dijelovima tijela. Dijagnozu učvršćuje slika recidiva i oporavaka.
Kada liječnici sumnjaju na multiplu sklerozu, tada prilikom fizikalnog pregleda pomno procjenjuju živčani sustav. Znakovi da živčani sustav ne funkcionira ispravno, kao što su neusklađeni pokreti očiju, mišićna slabost ili neosjetljivost u različitim dijelovima tijela, te drugi nalazi kao što je upala očnog živca i simptomi koji napreduju i iščezavaju, čine dijagnozu potpuno sigurnom.
Nijedna pojedinačna pretraga nema dijagnostičku vrijednost, ali se na temelju laboratorijskih pretraga multipla skleroza može razlučiti od drugih stanja sa sličnim simptomima. Liječnici mogu uzeti uzorak cerebrospinalne tekućine (likvor) lumbalnom punkcijom. Ljudi s multiplom sklerozom mogu u tekućini imati nešto više bijelih krvnih stanica i nešto više bjelančevina nego je normalno. Koncentracija protutijela u likvoru može biti visoka, a specifični tipovi protutijela i drugih tvari mogu biti prisutni u do 90% ljudi s multiplom sklerozom.
Magnetska rezonancija (MRI) je najosjetljivija dijagnostička slikovna tehnika koja može otkriti područja mozga koja su izgubila mijelin. MRI čak može razlikovati područja aktivne svježe demijelinizacije od područja koje je demijelinizacija zahvatila prije nekog vremena.
Evocirani potencijali su pretraga koja bilježi električne odgovore u mozgu kada se potiče živce. Na primjer, normalno mozak odgovara na svjetlosni bljesak ili buku znakovitim prikazima električne aktivnosti; u ljudi s multiplom sklerozom odgovor može biti sporiji zbog toga što je oslabljeno provođenje signala uzduž demijeliniziranih živčanih vlakana.
Liječenje
Učestalost recidiva smanjuje relativno novo liječenje betainterferonom u injekcijama. Druga liječenja koja obećavaju, još uvijek u istraživanju, uključuju druge interferone, mijelin uzet na usta i kopolimer 1 kako bi se spriječilo tijelo da napada svoj vlastiti mijelin. Nije utvrđena korist od plazmafereze i intravenske primjene gama globulina pa za dugotrajno liječenje ti postupci nisu od praktične vrijednosti.
Kortikosteroidi, kao što je prednizon uzet na usta ili metilprednizolon primijenjen intravenski u kratkim razdobljima da olakša akutne simptome bili su desetljećima glavni oblik liječenja. Premda kortikosteroidi mogu skratiti vrijeme napadaja, ne zaustavljaju za dulje vrijeme onesposobljenost koja napreduje. Korisnost kortikosteroida mogu poništiti mnoge moguće nuspojave koje nastaju tijekom dugotrajne uporabe―povećana prijemčivost infekcija, šećerna bolest, dobivanje na težini, umor, osteoporoza (lomljive kosti) i vrijedovi. Druge terapije koje potiskuju imunost, kao što su azatioprin, ciklofosfamid, ciklosporin i ukupno zračenje limfoidnog tkiva nisu se pokazale od pomoći i mogu uzrokovati značajne komplikacije.
Ljudi s multiplom sklerozom mogu često zadržati aktivni način života, premda se mogu lako umarati i ne mogu zadovoljiti zahtjevne programe. Redovita tjelovježba, kao što je vožnja sobnog bicikla, hodanje, plivanje ili rastezanje smanjuje ukočenost i pomaže u očuvanju srčanožilnog (kardiovaskularnog), mišićnog i psihološkog zdravlja. Fizikalna terapija može pomoći održavanju ravnoteže, sposobnosti hodanja i rasponu kretnji, te može smanjiti ukočenost i slabost.
Mogu biti zahvaćeni i živci koji ravnaju mokrenjem ili stolicom što dovodi do nemogućnosti zadržavanja mokraće i stolice ili njihova nakupljanja. Mnogi ljudi nauče sami sebe kateterizirati da isprazne mokraćni mjehur i počinju redovit program omekšivačima stolice ili laksativima da pomognu pokretanje svojih crijeva. Ljudi koji postaju slabi i nesposobni da se lako pokreću mogu dobiti dekubituse pa oni sami i oni koji se za njih brinu moraju poduzeti posebnu brigu da spriječe takvo oštećenje kože.
IZVOR: https://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-mozga-i-zivcanog-sustava/multipla-skleroza-i-srodni-poremecaji/multipla-skleroza