Bok.
Ja sam Mirjam.
Imam multiplu sklerozu.
Imam ju sigurno već 7 godina, a možda i 15 kada vraćam film…
I moja sestra ju ima. I ludila sam kada je ona dobila dijagnozu, a ludila sam još pola godine kada sam ja dobila dijagnozu.
Danas ni jedna od nas dvije ne ludi zbog MS-a. Zapravo nekad smo sretne što imamo to, a ne nešto drugo… Adrijana je trenutno luda od posla i alergijskog kašlja, ne od MS-a. Ja sam luda od gužve na poslu i panike da ću upast u relaps.
Ne znam od kud mi ta bolest, nisam kriva što je imam, nisam je ničim sama prouzročila.
Ne, nema lijeka za nju. No, ne brinite neću umrijeti odmah zbog nje… No jednom ionako svi moramo umrijeti….
Ne neću bit izliječena ako ne jedem brašno…. Ne neću bit izliječena ako popijem sve vitamine koji postoje….Ne nije lijek ono što ste negdje pročitali…. Lijeka nema.
I ne, to me zapravo uopće puno ne nervira.
Možda je onima koji su zdravi teško vjerovati u ovu rečenicu, ali kolege po bolesti sigurno isto misle i potvrdit će vam to.
O bolesti se u našoj kući baš i ne govori….osim u šali jer mama kad je bijesna onda ima MS i PMS i ne znaš koji je vrag gori …. I super je što mama nekad zaboravlja pa nas pošalje učiti i najavi da će sve zadaće pregledati i da će nas ispitati, ali ona ima MS i zaboravit će garant što je rekla…. Blago nama.
I mama se ne smije nervirati jer će imati relaps pa zato mama dobio sam jedan ni slučajno se ne nerviraj….ne smiješ mama bit će ti loše….
Mama ima MS i ima štap koji nam dobro dođe kad se ozlijedimo na košarci.
I tako mi živimo s mojom prijateljicom multiplom sklerozom.
I ako sada ovo čitate, a tek ste dijagnosticirani pitat ćete se jesam li normalna i kako mogu tako o toj strašnoj bolesti koja vas je snašla.
Ne brinite, dajte si vremena za pola godine i vi ćete slično promišljati vjerujte mi.
Zapravo što sam ovim htjela reći….poručiti…pomoći nekome… Prvo sam htjela sve koji znaju nekoga oboljelog naučiti da nema lijeka i da nam prestanete nuditi recepte koje su pomogli „sestri kume vaše prijateljice“ i ona je ozdravila skroz.
Nije. Nitko još od MS-a nije ozdravio. Što god vam drugo tvrdili lažu.
Neki su jako dobro.
Jesmo. Odlično smo kada nismo u relapsu i većina od nas 80% oboljelih u relapsno remitirajućem obliku izgledamo sasvim dobro i ne razlikujemo se izvana od ostalih zdravih ljudi.
Neki su jako loše. Da nažalost sigurno ćete odmah vidjeti kako jako loše izgleda naša bolest u progresivnoj fazi.
Ali znate što – vratimo se na početak i budite pozitivni. Sutra vas može pregaziti auto…ne vrijedi misliti o sutra…. A možda sutra dobijete i na lotu…
I ako hoćete ćuti nešto više o našoj bolesti dođite u petak 25. 11. na predavanje koje ćemo na sasvim drugačiji način održati docent Mario Habek, počasni član našeg MS tima Hrvatska i ja kao predstavnica oboljele vrste 😉
Vidimo se uskoro.
Do tada zapamtite budite pozitivni i što više osmijeha vam želim
