[vc_row][vc_column][vc_column_text]Blagdani mogu biti vrlo stresni za oboljele od MS-a. Nadam se kako ste u blagdanu Uskrsa uživali sa svojim obiteljima i kako ste prošli bez većih stresova i posljedica ili ne daj Bože relapsa.
Zašto su blagdani stresni za oboljele od multiple skleroze?
Ja sam došla do odgovora kako se radi o tome da u vrijeme blagdana zapravo zaboravimo na našu bolest.
Meni nije palo na pamet da ne mogu istovremeno spremati, kuhati, peći kolače, pripremati poklone i družiti se sa svim članovima obitelji, ali i s prijateljima koji su stigli u grad za blagdane. Osjećala sam se stvarno dobro i nisam uopće pomislila kako bi ono što sam godinama pod normalno radila, ove godine moglo biti problem.
I tako je sve funkcioniralo do subote kada je kod mene nastupio “shut down“. Kao kad vam kompjuter smrzne i blokira se….preostaje vam samo opcija resetiranja.
Resetirala sam se ja, ali tek u utorak.
Umor, koji ne mogu opisati, ali vama ni ne moram upoznali ste ga svi koji imate multiplu, taj odvratan umor potpuno me svladao. Ostala je opcija lezi i gledaj tv.
Inače to ne bi bio problem, leći i pogledati film, ali tijekom blagdana ne želite ležati. Želite se družiti, pričati, ići u crkvu, jesti, jesti i jesti pa opet jesti. Bar tako s jelom ide u Slavoniji. Red kulena, red šunke, red jaja pa red kolača pa opet tako unedogled. Ovaj red završio je tek u ponedjeljak kasno u noć.
Kod mene se svelo uglavnom na jelo jer ostalo je bilo neizvodivo od umora koji me pokosio. Imam sigurno tri kile više, ali odlučila sam ne biti dobra s vagom i ne vagati se više. Prestresno je to vaganje, a ja moram izbjegavati stres.
Ovaj Uskrs i terminski je pao u početak proljeća kada umor svlada i zdrave, a nas s multiplom doslovce pokosi. Javljali su mi se ovaj tjedan oboljeli sa svih strana Lijepe naše i svi se žalili upravo na umor.
Zapravo kod blagdana je problem u velikoj želji i euforiji da sve stignemo i sve napravimo. Kada tome dodate puno ljudi, premalo sna, dozu buke, dodatan stres i iskakanje iz našeg uobičajenog ritma onda je jasno kako naš oštećeni neurološki sistem treba tipku reset.
Gdje je taj reset? Ako netko zna gdje je nek mi javi.
Moj reset bio je utorak.
Nakon što sam na svojoj koži naučila lekciju kako se nositi s multiplom i blagdanima (nadam se kako sam naučila), morala sam uzeti i godišnji odmor ovaj tjedan, kako bi se potpuno resetirala i podigla nazad svoj sustav da radi bez grešaka i bugova.
E ovo bi preporučila svima:
U utorak ujutro, nakon što su djeca otišla u školu i vrtić, uzela sam ruksak, ubacila u njega knjigu, vodu s magnezijem i par kolača te krenula u vožnju prema obližnjoj šumi u kojoj je simpatična lovačka kuća sa prekrasnim okruženjem.
U miru sam uz zvukove ptica i šum vjetra pila kavu, čitala knjigu i uživala u mirisima proljetne šume i livade. Prošetala sam šumom u kojoj je proljetno buđenje vidljivo na svakom koraku. Samo je šum ostataka lišća pod mojim nogama podsjećao na zimu koja je napokon gotova.
Proljeće je oduvijek za mene bilo najljepše godišnje doba. Sada ga još više cijenim. Pogotovo stoga što ljeta donose velike probleme ako temperatura prelazi 30 stupnjeva, a to je kod nas postalo normalno.
Uživajte u proljeću. Upijte prve sunčane zrake i opojni miris rascvjetanih voćki.
Za mene je utorak bio blagdanski.
Riječima je nemoguće opisati koliko sam se opustila i oporavila od svega. Probajte svakako nešto slično što god ste u mogućnosti.
Ne predajte se proljetnom umoru nego proljetnim mirisima, zvukovima i šarenilu. Neka to prevlada.
Tura biciklom bila je ukupno nekih 20 tak kilometara i nisam ih niti osjetila, našla sam tipku za reset i moj sustav je savršeno radio.
Odite u prirodu ovog proljeća.
Osjetite ga svim čulima. Uživajte u tišini prirode. Sami.
Ja ću ovo sigurno ponoviti. Uskoro.
[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]