MS i ljeto ne idu skupa!

Studije su pokazale kako 60 do 80% ljudi s dijagnozom MS-a ima pretjeranu osjetljivost na toplinu. Konkretno osobe s ovim neurološkim poremećajem uslijed povišenja temperature doživljavaju privremeno pogoršanje postojećih simptoma, a također i nove uznemirujuće simptome.

Oboljeli od MS-a osjetljivi su čak na vrlo blago povećanje svoje tjelesne temperature (0.25 ° C do 0,5 ° C), koji može nastati zbog fizičke aktivnosti u vidu vježbanja ili toplije okoline. A sad zamislite kada okolina grije na plus 40!

Osjetljivost na toplinu uzrokuje pogoršanje simptoma, koji se razlikuju od relapsa.
No, što uzrokuje probleme s toplinom? Znanstvenici pretpostavljaju kako razlog može biti ometanje ili blokiranje normalne fiziološke provodljivosti živaca.

Istraživanja pokazuju kako demijelinizacija ne samo da uzrokuje usporavanje živčanih impulsa duž oštećenih vlakana, nego je povezana i s još jednim fenomenom. Demijelinizirani živci mogu provesti samo jednu frekvenciju ili niske frekvencije impulsa. Ovi oštećeni živci nisu u stanju učinkovito provoditi živčane impulse.

Lijepo rečeno i sad je sve jasno. Zato po ljeti ne funkcioniramo. Ovih dana sam bjesna na vrućinu i sve oko sebe. Ne mogu više podnjeti ove vremenske uvjete, ne mogu raditi normalno, ne mogu ništa i čini mi se da ću, ako uskoro ne zahladi, jednostavno puknuti ili ispariti….

Simptomi MS-a, kao što su umor, slabost udova, problemi s vidom, bol i ukočenost te kognitivni poremećaji obično se pogoršavaju kada se tjelesna temperatura povećava. Umor je čest simptom multiple na koji se žali gotovo 70% osoba s MS-om. Upravo umor se javlja kod oboljelih kada su izloženi čak i blagom porastu temperature. Slabost, osobito u udovima je također simptom koji se pogoršava porastom temperature.
Bol je još jedan čest simptom koji se pogoršava s porastom temperature. Istraživanja su pokazala da osobe s MS-om imaju slabije kognitivne funkcije tijekom toplijih dana. Ovo moram zalijepiti na zid pa da tijekom ljeta nitko ništa ne pita!

Iako se radi o pogoršanju simptoma koji je prolazan, za nas oboljele od multiple poprilično je uznemirujuća vremenska prognoza koja najavljuje toplinski udar.

Ljetne vrućine značajno nam narušavaju kvalitetu života i ograničavaju naše aktivnosti tijekom ljeta.

Dakle molim ljeto da nestane. Bila sam na moru, okupala se u bazenu i sad nek počne jesen. Meni ljeta DOSTA. I previše…..

I dok Ameri za ovo imaju na raspolaganju bezbroj proizvoda poput prsluka za hlađenje pa čak i grudnjaka za hlađenje kod nas je jedina pomoć idi se tuširati hladnom vodom svakih pola sata….


Evo i linka na stranice aktivnih MS-ovaca s nekima od gore na slici istaknutih proizvoda: http://www.activemsers.org/tipstricks/choosingacoolingvest.html

Kod nas je i dalje važeći “link” vaše kupatilo ili bazen ako imate sreće da ga imate. Moj mene spašava….Oni koji žive na moru imaju svoj spas. Zavidim vam.

Za kraj bi bilo lijepo dati neke savjete kako se nositi s vrućinama. Nemam ih. Hladite se kako znate i umijete.

Top 5 MS izreka

Znate koja je ilustracija na MS timu Hrvatska najpopularnija i ima najviše lajkova?

1. Ova:


To sve govori.

Većina oboljelih nema vidljive simptome pa multipla sklerozu možete zvati i nevidljivom bolešću kod oboljelih s RRMS tipom bolesti,a njih je kažu većina gotovo 80 posto od ukupnog broja oboljelih. Znam da ovo ružno zvuči i da se okolina pita što bi nam onda trebala uopće reći, ali treba razumjeti. Oni koji se bore s čudnim i zamagljenim vidom, dvoslikama, vrtoglavicama, spazmima, trncima, glavoboljama i ostalim bolima nisu raspoloženi za komentare tipa: Ali izgledaš tako dobro….

Ilustracija koja zauzima drugo mjesto je ova:

2.


Vjerojatno zato što obuhvaća većinu simptoma pa kada ju podijelite svi znaju što je ta multipla skleroza.

Broj tri po popularnosti je ilustracija koja sadržava želju da multiplu možemo poslati na odmor:

3.


Naravno da je ovo popularno. Pa tko ne bi multipli rekao zbogom draga …. Strah me i reći naglas da ne ureknem što bi rekle babe, ali moja kao da je uzela GO…nema je. Ne vratila se nikada!

I ostatak curki našeg MS tima je dobro. Sve su po nekim plažama i nitko se na ništa ne žali. Možda da smo stalno na godišnjem ne bi bilo ni relapsa? Valjalo bi ovu teoriju provjeriti….

Broj 4 je ilustracija koja govori o umoru. Tom famoznom umoru…


Umor je jedan od najčešćih simptoma MS-a i simptom na koji se oboljeli najviše žale. Teško ga je opisati možda je opis “umor od kojeg se ne možete odmoriti” najbolja definicija ovog famoznog stanja.

I na kraju peto mjesto zauzima ova ilustracija

5.


Ovo je dokaz da oboljeli od multiple skleroze imaju smisla i za humor.

Inače sve naše ilustracije možete pronaći osim na društvenim mrežama i na našim web stranicama ovdje.

Meni je ipak najdraža ova:


Nadam se da ćete si svi priuštiti godišnji odmor i odmoriti se te napuniti baterije. Kod mene je aktualna ona faza bolne prilagodbe na posao nakon godišnjeg odmora. I ne zaboravite vidimo se u Vinkovcima 26. rujna na MS walku – prvom slavonskom MS walku. Iz Zagreba će biti organiziran autobus za Vinkovce, a za prijevoz se možete prijaviti na Facebooku u grupi MS tim Zagreb.

Ljetne vrućine i MS – luda kombinacija

U Splitu sam na mini godišnjem odmoru (čitaj: na terapiji D vitaminom jer tako se kod oboljelih od MS-a zove sunčanje).

Upijam sunce i more koliko stignem i naravno izbjegavam vrućinu koliko u Dalmaciji vrućinu uopće možeš izbjeći. Odlazak na plažu nakon 10 ne dolazi u obzir pa je kupanje i uživanje u morskim radostima rezervirano od 8 ujutro do 10.30 te nakon 17 sati popodne. Sve ostalo, prema onome što čitam, bilo bi ravno ludilu.

Četvrtak i petak prošli tjedan bili su pakleni. Mislila sam da ću ispariti. Gori danju, gori noću. Kako sam ovdje kod rodice i njene obitelji, tako smo se u noćnim satima sretali po kući svi u nekim šetnjama netko po vodu, netko do kupatila, netko do zraka… Srećom nije dugo trajalo jer mislila sam da je moj godišnji gotov i da idem doma.

Doduše kasnije su mi pojasnili da ovo nikako ne bi bila dobra ideja jer je u Slavoniji gorilo 40 u hladu, a tamo nema vjetra niti mora da se rashladiš. Oni koji znaju puno više od mene o MS-u tvrde kako se tijekom ljetnih vrućina simptomi pojačavaju pa čak i vraćaju oni koje ste imali. Ovo nazivamo Uhthoffov sindrom po Wilhelmu Uhthoffu, koji je prvi opisao ovaj fenomen na primjeru bolesnika sa optičkim neuritisom. Kasnije su povezani kod MS-a i sa pojačanim umorom i boli, ali i povećanom potrebom za uriniranjem te padom koncentracije. Povećanje tjelesne temperature čak i ono najmanje od pola stupnja može na demijeliniziranim živcima privremeno uzrokovati probleme sa provođenjem signala.


Kretanje našim oštećenim živčanim vlaknima može biti značajno usporeno pa čak i u potpunosti blokirano, što uzrokuje probleme u zahvaćenim dijelovima tijela. Normalizacijom tjelesne temperature dolazi do povlačenja simptoma.

Mi normalizaciju možemo očekivati u jesen prema najavama meteorologa….užas….a ja tako volim sunce, more, ljeto, kupanje, plaže…. Na svojoj koži osjetila sam jedino da mi se vid mutio kada mi je bilo najvruće. Također prvi puta sam ove godine doživjela osjećaj da mi glava gori od vrućine i nikako se nisam mogla rashladiti. Postalo je sumnjivo da ipak kod mene to nije kao kod ostatka ekipe, kada sam ostala spavati doslovce ispod klima uređaja dok je svima u okolnim sobama već bilo ugodno meni je i dalje ključalo u glavi.

Nisam našla nikakvog načina ta tri dana da se rashladim i mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čak sam sa nostalgijom razmišljala o zimskim mjesecima koji mi inače baš i nisu omiljeno doba godine. Snijeg se činio kao rješenje svih problema. No o ovome ćemo u zimu jer onda pak kod mene dolazi problem vječno hladnih nogu.

Javite mi kako se vi nosite s vrućinom jer moramo zajedno doći do rješenja kako preživjeti ljetne vrućine. Možda mi se salo otopi pa ne moram na dijetu. Jedino tome se još mogu nadati. A mozak možda proključa pa i te lezije ispare…..

Do idući puta šaljem vam svima slanu morsku pusu iz Dalmacije!

p.s. ipak sam našla snage i još i trčala navečer uz Kaštelansku rivu

Nevidljive bolesti – kako ih objasniti?

Multipla skleroza je bolest koju svrstavamo i u nevidljive bolesti, posebice u njenoj početnoj fazi odnosno u RRMS obliku. Svima nam se dogodilo da nam ljudi koji znaju da bolujemo od multiple skleroze kažu: „Ali izgledaš tako dobro…“

Ova izjava zapravo jako dobro zvuči i to je rečenica koju normalni ljudi inače rado čuju i vesele joj se. No, kod nas ova rečenica uistinu izaziva frustracije.


Naravno kako ovo zbunjuje ljude. Moji prijatelji znaju biti ljuti kad im kažem da mi to ne govore. Pitaju me zašto ne želim prihvatiti kompliment.

Naime većina naših simptoma nije vidljiva izvana i jasno kako ljude zbunjuje činjenica da iako izvana izgledamo sasvim dobro, iznutra se u našem tijelu događa puno toga.


Ne možete razumjeti kako je živjeti svakodnevno s kroničnim umorom, koji nije nimalo sličan umoru koji zdravi ljudi osjećaju nakon napornog rada. Ne znate kako je konstantno osjećati trnce, probadanja, peckanja ili spazme u rukama, nogama pa čak i na licu i kako je živjeti s boli koja je sastavni dio MS-a. Ne vidi se izvana da ljudi s multiplom imaju problema s vidom, koji idu od onoga da nam je vid zamućen, uslijed napora zamagljen, da imamo dvoslike, a ponekad da čak i izgubimo vid na jednom oku. Nevidljiva je za ostale i bol u očima i glavobolje koje su također česta vrsta boli kod MS-a.
Svi ovi simptomi zapravo su nevidljivi okolini. I zato za nas izjava: „Ali izgledaš dobro“ nikako nije kompliment.


Amerikanci su proveli veliko istraživanje s 5040 oboljelih od multiple i ovo su rezultati tog istraživanja:


Ako pogledam naš MS tim i moje curke, apsolutno smo u ovoj statistici. Sve smo imale simptome i prije tridesete, većina je čekala nekoliko godina prije konačnog postavljanja dijagnoze i svi se borimo s tim famoznim umorom.

Ja sam se ovih dana uz posao koji se u mojoj tvrtki tijekom ljeta zahuktava, posvetila svom cvijeću. Suprug mi je izgradio dva kamenjara i sada se moja rehabilitacija odvija upravo u cvjetnjacima i kamenjarima. Imam gotovo stotinu različitih grmova i cvijeća u dvorištu i to me nevjerojatno veseli. Ustajem prije 7 i prije negoli krenem u šetnju sa svojim psom i pokušaje trčanja, prvo obilazim svoje cvijeće. Mislim da postajem frik i da mnogi misle da sam poludjela. No mene moje cvijeće i ti kamenjari toliko vesele da se skoro nisam ovako odlično i ispunjeno osjećala.


Vratimo se na onu rečenicu gdje kažem „pokušaji trčanja“. Dakle svako jutro kada šetam svog labradora ja pokušavam po Sašinoj preporuci držati onaj ritam „2 minute trčiš 1 minutu hodaš“ i to ponoviš barem 10 puta. Probajte i sami. Neke dane to istrčim kao curićak, a neke dane, poput jutros, noge ne žele ni pokušati trčati i vjerujte mi moji pokušaji trčanja izgledaju kao slow motion … doslovce! Znate ono kad gledate trčanje u usporenom filmu – e tako sam jutros trčala! Nevjerojatno, ne znam bih li se smijala samoj sebi ili bi plakala.

Srećom u te rane jutarnje sate na mojoj strani šetnice uz rijeku Bosut, osim dva ribiča, nema nikoga da se smije mojim trkačkim sposobnostima.
Ali nema predaje, trčim kako znam i umijem, kad ne ide trčanje šetam. Opcija odustajem u mom slučaju nije opcija. Nema predaje.

Uputstva za uporabu: Živjeti s multiplom

Kada dobijete dijagnozu G35 nakon početnog šoka morate biti spremni neke stvari u svom životu promijeniti.

Sjećam se sebe kada su mi počeli pojašnjavati što bih sve trebala. OK imam multiplu, sad trebam prestati pušiti, promijeniti prehranu, početi vježbati, ići na fizikalnu, ići u toplice….

Moja prva reakcija bila je: A da me ubijete odmah!?

Tek pokušavate probaviti informaciju da imate neizlječivu autoimunu bolest, a odmah vas traže i da mijenjate životne navike…e pa ne može! Bar sam tako ja reagirala.

No, neke stvari morat ćete promijeniti. I ja sam to prihvatila, ali tek nakon pola godine koliko je trajalo da prihvatim sve vezano za dijagnozu.


E sad da vam pokušam skratiti muke pa napraviti osnovni popis, onaj famozni TO DO list, kako živjeti s multiplom:

• Ostati pozitivan – možda se ne čini kao nešto što treba biti na to do listi, ali vrlo je važno i jako teško izvedivo kada ste u relapsu i kada vam postave dijagnozu, biti pozitivan. Ovo je vrlo važna mjera protiv razvoja depresije, a morate znati kako ova dijagnoza donosi depresiju kao gratis poklon uz dijagnozu. E pa ja taj gratis nisam željela uzeti, a nemojte ni vi!

• Hraniti se zdravo – to ne znači da trebate biti na bilo kakvoj dijeti, ali znači da ipak trebate uvesti bolju prehranu u svoj život. Najviše stručnjaka složno je u tome da je mediteranska prehrana pun pogodak. Ne moram vam reći koliko je meni kao Slavonki to bilo drago čuti. Brancini na slavonski način – još tražim taj recept…kao i onaj za blitvu s kulenom.

• Budite spremni za promjene – promjene raspoloženja, promjene rasporeda… zapravo ne radite dugoročne planove. MS je nepredvidiva bolest i ne znate hoćete li za dva mjeseca baš tih 10 dana što planirate, moći otići na put. Ne znate zapravo ni hoćete li sutra moći sve ono što ste zacrtali, pa je zato manje stresno živjeti dan po dan bez velikih planova.

• Vježbanje je obvezno – vježbanje s multiplom nije isto kao prije. To više nije pitanje dali ti se da ili ne da, dali je vruće ili zima – ljudi s MS-om moraju vježbati kao da im o tome ovisi život jer zapravo i ovisi. Ako želite živjeti kvalitetno sa što manje boli i ako želite biti pokretni što duže – morate vježbati – redovito i pravilno. I to nije nimalo lako, zapravo vrlo je teško. No ukoliko vježbate, dobra vijest je da ćete biti manje kronično umorni, poboljšat će vam se kognitivne funkcije i ravnoteža i opće stanje ipak će biti bolje.

• Budite borac – to ne znači da počnete trenirati boks, nego da riječ odustajem izbacite iz rječnika. Nema ne mogu! Morate!

Svjetski je dan MS-a – hodajte s nama!

Danas je Svjetski dan multiple skleroze. Nije baš da želim da mi ga se čestita, više bih voljela da za njega nikada nisam niti čula, no borac sam i slavim ga!

Slavim ga hodanjem, našim MS walkom koji se održava od 17 do 20 sati u parku Bundek i još stignete doći i podržati nas gotovo 6000 oboljelih od ove autoimune bolesti u Lijepoj našoj.


I danas ne mogu više pisati, ali mogu podjeliti niz ilustracija koje služe da javnost senzibiliziram na ovu našu bolest. Ako samo jednu podjelite na svojim mrežama, pomogli ste nam….

 















Sve možete preuzeti na www.mstim.hr

Sezona je relapsa

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Za početak čestitam vam Tjedan mozga.
Mi koji imamo oštećenja ovog organa definitivno ga trebamo obilježiti. Naš mozak je pravo čudo…ima lezije, ima maglu….naš mozak je poseban….

Ne znam dali je do vremena ili slučajno ali kod nas u MS timu u tijeku je relapsna sezona.

Otvorila ju je Renata koja je prošli vikend odradila dozu kortića. Renata, borac kakav jeste, prvo je ujutro osjetila da nešto ne štima i da ju zanosi, ali se spremila i krenula na posao. S obzirom kako radi u bolnici, umjesto na svoj odjel, nakon zanošenja po hodnicima ipak je završila na odjelu neurologije kao pacijent ne kao medicinska ispomoć.

Nasmijala nas je sve, naime otima se ona pa je iskoristila priliku kada je muž nakratko izašao da ona ipak opere pod. Oprala ga je ona, ali i ostala na njemu dok se muž nije vratio da ju podigne. Jadan čovjek ne smije izaći iz kuće da ona ne napravi neku glupost.

„Sjediš, a imaš osjećaj da ćeš se srušiti, sjedeći, a netko te gleda sa strane i misli “ma dobro je ona”, onda počneš razmišljati da si si nešto umislila i da preuveličavaš, pa opet kreneš, ali ne ide. U jednom trenutku hodaš, u drugom ti se izmiče tlo pod nogama doslovno“ priča nam Renata.

I mislite da je naučila, e pa nije. Dan kasnije opet je išla malo spremati i naravno opet se iscrpila i morala je odustati od svojih namjera da pokaže kako joj nije ništa i svog uvjerenja da može ona sve i pod relapsom.


Jasna je prošla opaku dozu kortića prošli mjesec, a trebala bi opet što naravno ne dolazi u obzir pa se bori kao lavica. Opet šepa, ubijaju je glavobolje, a očni kapak ne surađuje s njom pa se diže i spušta ovisno o dijelu dana. Sve ovo nije spriječilo Jasnu da, na moju veliku radost, dođe kod mene u Vinkovce i družile smo se cijeli vikend. U petak smo se našle s curkama i okupile veći dio našeg MS tima. Završile smo na brodu na Dunavu i u muzeju i čavrljale do u sitne sate.

Baš smo komentirale kako se vjerojatno nikad ne bi upoznale da nije naše multiple, pa eto nešto dobro i od nje.

Nata ima vrtoglavice, a noge su joj teške kaže kao balvani i ovaj izraz većina multiplaša dobro poznaje. Kada smo na našoj grupi krenule pisati post za postom kako se svakoj nešto događa, Nata nas je nasmijala komentarom: “Oooo napokon kukanjeeeee!”



Duda je opet virozu neku pokupila i zagrijala se na 39 stupnjeva. Za vikend je čak i svijest izgubila. Uglavnom veselo i kod nje, a taman se lijepo naviknula na novu terapiju i izgledala je najbolje od kako se družimo.

Adrijana pak ima bolove u ramenu, koji me podsjećaju na moj zadnji relaps iako postoji i mogućnost kako joj se sve skupa događa zbog oštećenja na vratnoj kralješnici, pa ti sad znaj što je, a na kortiće ju ne mogu nagovoriti nikako jer ona kao i Jelena prije svega ignorira multiplu i na taj način se s njom bori. I to je način, svatko ima svoj način kako živi s ovom bolesti.

Netko ju ignorira dokle god može, netko izbjegava uopće pričati o svojoj bolesti i ne želi niti biti blizu oboljelih ili čitati o njoj. Dok sam ja više onaj tip koji se povezuje s oboljelima, čita, prati i bavi se s tom bolešću.

Svi smo drugačiji, a i naša bolest kod svakoga je drugačija. U konačnici je važno da nađete način koji vama najbolje odgovara. Evo primjera mene i sestre, isti geni, a sasvim različiti pristup.


Ja sam nakon odličnog vikenda u nedjelju popodne shvatila da moja lijeva noga ne želi baš surađivati. Slaba mi je, imam onaj osjećaj kako je „hladna“, a u listovima osjećaj kao da imam upalu mišića ( a nemam jer treninga nije bilo tjedan dana ). Naravno prvo čekam da prođe i nadam se kako neće krenuti relaps koji će završiti kortićima. Imam problem jer se osjećam nesigurno na toj nozi.

I tako sam otišla kupiti štap. Da, štap.

Znam da mi ne treba još i nadam se naravno kako mi nikad neće trebati za stalno. Ali kad sam ga uzela i probala u trgovini shvatila sam da se s njim osjećam sigurno. Nemam više onaj osjećaj da će mi noga zakazati i puno hrabrije hodam. Smiješno to izgleda kada hodam pet koraka da se ni ne oslanjam na njega ali šesti ipak dobro dođe. Hodam tako sa sastanka na sastanak, ljudi me čudno gledaju pa se ja osjećam kao majmun pa ga rasklopim i stavim u torbicu. Pa ga nakon 20 metara opet izvadim i tako u krug. I shvatim kako zapravo nije problem to što ja trebam štap jer očito mi dobro dođe, problem mi je što će ljudi reći. Prije tri dana istom tom ulicom hodala sam u štiklicama. Jedan dan hodala sam sa štapom. I već drugi dan opet u štiklama..

I na kraju mene muči šta će ljudi reći… mislit će da foliram, da se preseravam…

Ma znate šta – nek’ si misle što god hoće!!!

Uzeti štap ne znači da ste odustali, samo znači da ste praktični i da se borite. Na sve načine. Naravno kako se nadam da će štap biti u nekom kutu kuće i da će na njega pasti prašina od nekorištenja, ali nek’ ga imam. Bolje da ga imam, nego da padam kada dođu ovakva ili ne daj Bože još gora stanja.

Mirela nam jedina kvari prosjek, naime jedina je sasvim dobro. Doduše ne žale se ni Jasenka i Darija. Dok Lara vuče prehladu i opet je balavica. Jelena ima napade hodanja amo tamo i ništa ne stigne ovih dana, pa to valjda znači da nema MS problema.

Za kraj Nata je postavila na grupu dobar vic s kojim vas pozdravljam do iduće srijede.


p.s. Hvala Zuhri, Petri i Matei na podršci za našu akciju Hodaj za ms na Bundeku!

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]